Piše: Mladen BOŠNJAK

Skoro da smo zaboravili na VAR, akciju SIPA-e u kojoj su pohapšena nekolicina nogometnih sudaca, delegata i kontrolora. Organi gonjenja i istraživanja u slučaju bosanskohercegovačkih djelitelja pravde zaista nisu imali težak posao, mogli su hapsiti sve po redu, nebi pogriješili.

Osumnjičenici su, dakako, pušteni da se brane sa slobode, istraga je stala, nastavak je neizvjestan. Izgleda da će sve svršiti na onoj narodnoj – tresla se gora… Zbog čega? Najvjerojatnije što se zatvorio lopovski korupcionaški krug, što svak svakoga „drži u šaci“, što u nogometnim i pravosudnim institucijama i organima u Bosni i Hercegovini ne postoji osoba koja nije nagrađena za „pošteno suđenje“.

A suđenje u bh nogometu je, odavno, familijarni posao, jer dovoljno je samo vidjeti liste sudaca i delegata zadnjih dvadesetak godina pa će se „sasvim slučajno preklopiti“ Dominkovići, Živkovići, Golaći, Bandići, Ibrišimbegovići, Jelići… Jedno vrijeme je u Orašju bitisala sudačka akademija koja je štancala arbitre brže nego najbrža tvronička traka. A, da se „Vlasi nebi dosjetili“ diplomce te akademije smještali su u Ugljaru, Bok, Kostrč, Donju Mahalu…

Živo se sjećam delegata  iz Boka koji je delegiran na najdalju moguću destinaciju – u Ljubuški, dakako, radi putnih troškova, a hotelski račun, spavanje i razne konzumacije, ispisan je na memorandumu hotela Pauk iz njemu obližnjeg Domaljevca! Upitah ga kako je dospio na listu delegata, kako to da Orašje ima trostruko više sudaca i delegata od Mostara, ziheraški je odgovorio: Znate, ja sam invalid domovinskog rata!

Pitali svojevremeno domaćini onoga djelitelja pravde  iz Lukavca bi li „povalio“ Jedinstvo iz Bihaća za 2.000 maraka, na što su dobili dijelom i duhovit odgovor: ja sam izbjeglica, ja bi babu (oca) povalio za te pare! Potpisnik ovih redova je bio svjedok predaje para u poznatom sarajevskom hotelu, a na telefonsko pitanje kako ćemo prepoznati suca, isti je odgovorio: ja sličim na Ronalda!

Kada je u Livnu klupski funkcionar (predstavio se kao neki rod Davora Šukera) ponudio sucu 800 maraka za „fer suđenje“ ovaj je s gadljivim izrazom lica odgovorio da mu to nije dosta ni za bordel u Bugojnu, kamoli za nešto više.

U restoranu Romanca onkraj Gruda domaćini su „nagrađivali“ današnje uglednike sudačke organizacije, bijednike koji okolo drže govore o čestitosti i moralu. Svi su uvezani i povezani, nitko nikoga neće prokazati, nitko nema petlje, želje, ni volje učiniti makar mali korak k raščišćavanju stanja u našem nogometu.

I tako bismo mogli nabrajati u nedogled. Ne postoji trećeligaški teren, niti županijska ledina na kojima se nije mitilo, kralo, dogovaralo, varalo. Ne postoji sudac niti delegat imun na „mali znak pažnje“. Uzimali su, ovisno o rejtingu, skupe mobitele, jeftine sandžačke trenirke, kompjutere, skupe tene, Inox bačve, zimske gume, kupone za ljetovanje… Imali su veoma benevolentan stav prema Moldavkama, prema lepinji u kajmaku, odojku…

Nema nikakvog razloga da ne vjerujemo da je takvo stanje i u kompletnom pravosuđu naše zemlje, pa je zebnja da od VAR-a neće biti ništa tim veća. Ipak, hajdemo sačekati kraj tog igrokaza pa donijeti zaključak. A, potpisnika ovih redova što se tiče, mogu ga (zaključak) sasvim pouzdano donijeti već sad.