Rijeka Or i njemački naziv Burg za utvrđeni grad, ”krivci” su što je Orenburg dobio ovakav naziv. Nastao je pradavne 1743.godine i nalazi se na rijeci Ural, na granici Evrope i Azije. Sa oko pola miliona stanovnika blizu je granice sa Kazahstanom, a ova regija donji južni Ural je bogata rezervama plina, a ovaj predio je poznat i kao industrijsko i prometno sjedište. Savremeni Orenburg je centar nauke i visokog obrazovanja. Grad ima široko razvijenu mrežu istraživačkih instituta.
Nogometni klub Orenburg osnovan je 1976 godine kao Gazovik. Prije osam godina je promijenio ime u Orenburg. Domaće utakmice igraju na stadionu Gazovik kapaciteta nešto više od 10 hiljada mjesta.
Klub se prije dvije sezone vratio u elitnu rusku Premier ligu, a ove su na pretposljednjem mjestu tabele i u ozbiljnoj rezultatskoj krizi. Zbog toga su čelnici odlučili da sudbinu kluba predaju u ruke bosanskohercegovačkog stručnjaka Vladimira Sliškovića.
Sin legendarnog Bake nije nepoznato ime u ruskom nogometu. Vlado, 41-godišnji vrlo potentni i nadareni trener, počeo je raditi još 2022. godine kao asistent u Spartaku iz Moskve. Kratko vrijeme je, krajem prošle sezone, bio prvi trener nakon što je klub uručio otkaz Špancu Guilleu Abascalu. Iako se govorilo da bi mogao ostati, Spartak je doveo Dejana Stankovića, a Vladimir je odlučio da okrene stranicu svoje karijere i čeka priliku da radi samostalno.
Tako je dobio šansu u Orenburgu. Potpisao je dvogodišnji ugovor, zasukao rukave i krenuo raditi. Za Sportske.ba Slišković govori o tome kako je došao u kontakt sa klubom.
”Ekipa je ušla u probleme. Osim pobjede u prvom kolu nove sezone protiv Spartaka, nisu više nikoga pobijedili na 10 mečeva zaredom. Sada smo pretposljednji na tabeli u zoni ispadanja. Klub je odlučio da napravi zaokret, promjeni trenera i pozove mene. Razgovarali smo dugo, našli smo zajednički jezik. Osjetio sam da bi to mogla biti dobra prilika za mene. Ekipa ima potencijala, mladi smo, ima svoje pluseve i minuse, ali moramo pronaći ravnotežu. Igrači moraju preuzeti odgovornost i na terenu i u svlačionici. Nije sve ni do trenera. Moj prethodnik je dobar trener, prošle sezone je sačuvao Orenburg ispadanja u niži rang, ali neke stvari nisu išle kako treba i došlo je do promjene” kaže Slišković na početku razgovora.
Kakve ste još probleme evidentirali u ekipi u ovo kratko vrijeme?
”Ekipa mora pronaći svoj identitet. Neodostaje samopouzdanja, što je problem koji se pojavi kada nema pobjeda. Sada je najvažnije da počnemo osvajati bodove. Imamo ih sedam, što je premalo. Primamo puno golova, ekipa smo s najviše primljenih pogodaka iz prekida. Pravimo dosta neiznušenih grešaka, koje rezultiraju primljenim golovima. Igrači moraju shvatiti šta očekujem od njih i da moramo promijeniti igru i pristup. Vjerujem da ima prostora za napredak, uz težak i naporan rad, ali to je tako.”
Šta vam je rekao otac, sigurno je ponosan na Vas?
”Naravno. Baka je sretan i ponosan kao i svaki otac što bi bio. Rekao mi je da vjerujem u sebe da radim vrijedno i da će rezultati doći. Pošten pristup se uvijek isplati.”
U ekipi ste zatekli Ivana Bašića, reprezentativca BiH koji igra sve bolje i bolje. Kako vam se čini kao igrač?
”Bašić je jako napredovao u igri, tokom prošle sezone, a i na početku ove je stekao iskustvo. Ima i samopouzdanje, od njega očekujem da bude još bolji. Stranac je u timu, pa je i njegova zadaća veća. Od stranaca se očekuje da preokrenu utakmicu, da budu energija koja će usmjeriti utakmicu, da podnose pritisak. Bašić sve to ima u sebi, dobro trenira, vrijedan je i pravi profesionalac. Svjestan je da kako treniraš i kako se odnosiš prema poslu, tako ćeš i igrati.”
Poznajete ligu, protivnike, igrače, kompletan ambijent. Jeste li dovoljno zreli da preuzmete odgovornost?
”Apsolutno jesam. Vjerujem u sebe, znam koliko mogu. Sve ovisi o rezultatu. Džabe sve, ako nema rezultata. Mislim da sam spreman da samostalno vodim klub. Bilo je i vrijeme i siguran sam da ću pokazati da mi je mjesto ovdje.”
U ruskoj Premier ligi je nekoliko naših igrača koji, a nedavno je došao i Miralem Pjanić. Da li je napravio dobar potez dolaskom u Rusiju?
”Sigurno da jeste. Dvije utakmice su bile dovoljne da se vidi kakav je Pjanić majstor. Nedostaje mu snage, ali se u svakom potezu vidi klasa. Još kad se spremi na zimskoj pauzi, on će biti najbolji igrač lige. On je lider, vidi se kako komanduje na terenu. Svaki trener voli kad ima produženu ruku na terenu. Što se ostalih igrača tiče, dobro igra Darko Todorović. Iako mu ekipa nije nešto posebno, Darko je stabilan i standardan. Igrao je kod svakog trenera. Čini mi se da je bađ sada sazrio i da igra najbolji nogomet u karijeri. Istakao bih i Amara Rahmanovića. Trenutno je povrijeđen, ali je važan u svojoj ekipi. Krlyia Sovetov Samara ima mlad tim, a Rahmanović im daje dozu drskosti. Bezobrazan je i iskusan, stvarno je pravi igrač, šteta što se povrijedio, ali se oporavlja i uskoro će na teren.”
Trenirali su vas mnogi treneri kroz igračku karijeru. Ko je imao poseban uticaj na vas?
”Logično otac mi je najviše pomogao, gledao sam kako radi, bio sam mu i asistent. No, to je nešto drugo. Trenirali su me i Franjo Džidić, Ivica Barbarić… Meni je najviše pomogao i na neki način mi otvorio vidike kao treneru – Milomir Odović. Pokojni Odović je imao poseban kvalitet, osim nogometnog znanja, a to je odnos sa igračima. Svakom je prilazio drugačije, dobro je znao procijeniti karakter igrača. Znao je osjetiti kada treba prići, razgovarati. Znao je na terenu pokazati šta traži od igrača, znao je napraviti igru. On je iz mrtvih digao Želju koji je u dva njegova mandata igrao odličan nogomet. Na kraju krajeva, od je ”digao” i Edina Džeku. Kod Odovića je Edin počeo igrati u prvoj postavi. Često se sjetim Odovića, treninga i razgovora. Nije bio glasan, nije se reklamirao, ali je sigurno imao ogromno znanje. Uvijek je bio miran i stabilan, prenosio je tu mirnoću na ekipu. Znao je zagalamiti, ali s razlogom. Viđali smo se i kada sam otišao iz Želje, posebno kada je on vodio Velež. Rekao bih da je Odović pravio kajmak, ali ga nažalost nije pokupio. Neki drugi su se okorostili o plodove njegovog rada.”
(E. D./Sportske.ba)