Piše: M. Bogilović
Ivane, vrime je. Kratka poruka koja je već unazad nekoliko godina kružila regionom, jer su svi znali šta se sprema. Ipak, čekalo se da ‘dunje sazriju’ da i vrime stigne u Split i izgleda da je konačno došlo.
Prošlo je 18 godina otkako je sa Poljuda otišao Ivan Perišić, jedan od najboljih hrvatskih fudbalera svih vremena. Čast svim legendama kojih u Hrvatskoj ima bezbroj, Perišić mora biti u najboljih pet svih vremena koji su nosili ‘kockasti dres’.
Perija koji je ‘bježao’ od kamera čitav život je jučer imao svu pozornost regiona i sve oči su gledale u Split. Pohvale su dolazile sa svih strana, što za predstavljanje, što za njegovu promociju, što za izjavu fudbalera, spremnost igranja za jedan euro.
– Ne znam što bih rekao. Prošlo je puno vremena otkad sam napustio Hajduk. Zadnjih dana puno emocija, nisam dobro ni spavao. Sretan sam što sam tu. Ozljeda je prisutna, ali radim svaki dan, cijeli dan. Vidjet ćemo kad ću se vratiti na teren. Jedva čekam da sve krene. Počeo sam trčati prije 10-15 dana. Korak po korak, nadam se da ću što prije biti na terenu. Svi smo sanjali Hajduk. Nadam se da će se debi dogoditi što prije. Na Petici smo gledali sve lige, pa su se pojavljivali i drugi snovi. Ali Hajduk je bio prvi san, to je sigurno. Ako se dogodi, titula s Hajdukom bit će vrhunac, rekao je Perišić na predstavljanju.
I tako ‘bomba je eksplodirala’. Scene sa Poljuda su već godinama misaona imenica za svjetske klubove. Ostaje nam da zamišljamo kako će izgledati Poljud na debiju Perije, a kada se to desi ne sumnjamo da će scene obići cijeli svijet.
O njegovim fudbalskim mogućnostima je tek suvišno pričati. Igrač kojem motiv nije upitan, mogućnost ponavljanja jedne te iste stvari na terenu do beskonačnosti. Prodor, skok, udarac lijevom ili desnom nogom, potpuno je svejedno – Perija na terenu može sve. Čovjek koji je prije svega sportista, jer ko god nije pogledao emisiju Knjaza kod Vatrenih na HRT-u bi definitivno dobio najveću moguću preporuku za istu. Kako bi to podebljali, Perija briljira u svim sportovima, te koji god ga sport izazovete u konačnici slijedi vam poraz.
Krilo, bek, “wing-bek”, napad, odbrana, pa i da ga stavite na gol imamo osjećaj da bi Perišić se pretvorio u najbolju verziju Manuela Neuera ili nekog sličnog. Nevjerovatna sposobnost da izabere najbolje rješenje na terenu, od početka, pa očito do kraja utakmice. Čovjek koji će u krajnjoj liniji napraviti sve za konačni cilj – pobjedu.
Perija je tako postao simbol. Procenat ‘rođenih Ivana’ u Splitu će biti u ogromnom porastu u 2024. godini. Split je znao uvijek dočekati, nagraditi, ali i pogrditi kada treba. Nema sumnje da će Perija kada bude spreman biti dodatni pokretač prema tituli koja se čeka već 19 godina.
Titula je sigurno imperativ Hajduku, a ako neko zna osvojiti nešto Perija zna – tako je osvajao Bundesligu u dva navrata, Italiju sa Interom, Kup Italije, Kup Njemačke u tri navrata, a i Ligu prvaka sa Bayernom. O ulozi u reprezentaciji Hrvatske je izlišno pričati srebro i bronza će najbolje govoriti o Perišiću.
Za sam kraj, meni je Perija oduvijek ostao u pamćenju po utakmici protiv Engleske u polufinalu Svjetskog prvenstva 2018. godine kada je sa pogotkom i asistencijom odveo Vatrene u finale. Iako Hajduk možda nije veći od Mundijala, osjećaji koji su došli jučer su bili jednaki najčistijim dječijim emocijama, a nikakve veze sa Dalmacijom nemam.
Kao što su i u Hajduku pronašli najbolji opis za sve ovo, tako će i ovaj tekst završiti:
“Vraćam se tu, to su luke iz mog sna.”
