Pise: Alen Gluho
Znaš, bilo je tih nekih ljudi što su mijenjali svijet. Afrika je imala Mendelu. Čelična disciplina i predan rad. Godine zatvora pa sloboda. Madiba i država.
Englezi su, recimo imali Shakespearea. I dan danas mi je u glavi scena iz V osnovne kad sam umjesto “biti ili ne biti, pitanje je sada”, citirao dajdžu Rileta pa rekao “pitanje je koga”. Prevođen na sve svjetske jezike, dok njegova djela dan danas žive na daskama koje život znače.
Rim je imao Cezara. Moćni Cezar na kraju izdan i od strane vlastitog sina. Vladar Rimskog carstva, čija se veličina još proteže u legendama.
Konfucijevi citati i dalje kroje statuse na društvenim mrežama. Otac kineske državnosti, preteča Kantovih misli o etici. Za njega ti je suština čovjeka zen. Il’ ti ga, “Ako želiš sebe uzdignuti, uzdigni druge”. Ma, može i ona “Ne čini drugome ono što ne želiš sebi”. Eto, to ti je Konfucije.
Ghandi je mijenjao svijet u najobičnijoj odjeći jedući povrće, Mozzart je komponovao sa tri, a sa pet godina već imao koncerte. Da Vinči je bio genij renesanse i čovjek sa najviše različitih talenata. Ipak, ni od kog o životu nisam naučio ko od Haseta i Švabe.
Ne mogu dušu griješit’, imali smo mi i Mešu i Ivu, ali lektire sam čit’o što sam mor’o. Fudbal sam upijao. I priče o njima dvojici. Znaš, Hase me učio da su ti korijeni najpreči. Pa možeš biti i svjetski poznat, al to te ne spriječava da odigraš sa rajom koju na male.
Komšija ti ne smije biti gladan. Ne možeš se šepurit po mahali sa novim autom, a da znaš da ti neko blizu tebe danas nije ruč’o. E. to ne možeš. A i kad dođeš sa tim novim autom među raju, baci koju bombonu djeci, počasti ih kojim dinarom. Njima je to golemo ko cijeli svijet, tebi je to sitnica. Sa Švabom sam onako omudro. Ne leti pred rudu, odvagaj svaku riječ. Pa, sjeti se budalo kako si se pred Sanelom poslije Hamleta obruko, zato što si požurio. Švabo me naučio da se treba suprotstavit autoritetu, čak i kad ti možda gaće drhte od straha. Pa valjalo je bolan ’92 u sred Beograda dati ostavku sa suzama u očima i Sarajevom na jeziku.
Naučili su me da je sav smisao derbija u onoj zdravoj zajebanciji. Ma kad malo bolje skontam, i smisao života. Sve nekako bude i prođe, ali kad si sretan i nasmijan sa tvojim ljudima oko tebe, to je ono glavno. Tuge su svakako za prolaznosti i brisanje iz sjećanja.
Kad pobjediš možeš da likuješ nad komšijom koji se sakrije nekoliko dana, a kad izgubiš samo kontaš da ti ko ne ofarba fasadu, ili da se gdje nisi opkladio pa da moraš u bojama suparnika proći kroz Čaršiju. A opet, kad nalete tuge i belaji, ko ti je preči nego komšija. Valja bolan u životu biti široke duše, galantan. Valja bit gospodin. Jer kad su Švabu pitali da se usporedi svoje igračke sposobnosti i Hasetove on ti je to u svom stilu kazao, “Ma, kako ću se bolan sa njim poredit, mene bi to bilo stid, on je legenda za sve koji imaju i nemaju veze sa fudbalom. On je bio jedinstven”. Eto, zato kažu da se gospodin rađa, a za inžinjera i doktora se uči.
I eto, na kraju svega meni je ostalo da na novu generaciju prenesem dijelić ovog što znam o njima. Meni su ti oni i Tesla i Da Vinči, i Aristotel i ostali. Sve stalo u jedan zeleni tepih, jednu fudbalsku loptu i dres. Ma koje hoćeš boje…
