Ako želite savladati najbolju ekipu iz zemlje kolijevke fudbala onda morate biti nešto posebno. A Velež je sedamdesetih godina bio zaista nešto posebno. Savladan je čuveni Derby County i Velež je ušao u četvrtfinale KUP-a UEFA. Na Ostrvu je bilo (3:1) za domaćine, a Velež je poveo golom Franje Vladića. U revanšu Mostarci su sve nadoknadili i slavili sa uvjerljivih (4:1), golovima Primorca, Pecelja, Vladića i Bajevića.

Bijeli brijeg je bio kao šibica pun, a gosti iz Engleske su se bunili kako zbog prevelike buke ne mogu pružiti maksimum. Domišljati kao i uvijek su bili navijači Veleža. Prepoznatljivi grb Derby County-a sa bijelim ovnom su prefarbali u crveno. Bilo je to vrijeme kada su bijeli “ovnovi“ i prvaci Engleske poklekli pred crvenim Veležom.

Mnogi će danas reći da je ta generacija Veleža zauvijek obilježila mostarski stil igranja fudbala. Vjerovatno je to i istina, jer generacija koju je stvorio Sulejman Rebac igrala je za raju, za potez više, za pogodak više u mreži protivnika. Svi navijači Veleža i danas će u glas izrecitovati sljedeća imena: Mrgan, Meter, Hadžiabdić, Čolić, Primorac, Pecelj, Topić, Halilhodžić, Bajević, Vladić, Vukoje. Ekipa koju je još u juniorima sastavljao Sule Rebac je možda i najveća generacija Veleža svih vremena. Enver Marić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Jadranko Topić, Boro Primorac, Momčilo Vukoje, Džemal Hadžiabdić, Marko Čolić i Vahid Halilhodžić samo su neki od velikana “Rođenih“.

Tih godina u Mostaru se igrao romantičarski, šmekerski fudbal, nešto što će postati temeljno obilježje lopte u Mostaru. A bili su to velemajstori. Vjerovatno takav fudbal danas je gotovo nemoguće primjeniti u modernim okvirima, no ostat će zapisano da je tada “mali“ Mostar stvorio svjetske velikane fudbala.

(Mirsad Starčević)