Razgovarao: Tarik Šatara

Novinarski posao takav je da daje priliku za razgovor i upoznavanje s mnogim sportskim ličnostima. Mnogo je trenera, igrača i drugih sportskih radnika koje rado upoznate, sa njima razmijenite i nekoliko ugodnih riječi, pa možda napravite i intervju, ali nije puno onih koji svojom harizmom, znanjem, otmjenošću i retorikom na vas ostave dubok žig. No, jedan od onih koji spada u ovu manjinsku skupinu je hrvatski nogometni trener Nenad Bjelica.

O Bjeličinim trenerskim kvalitetama vjerovatno je suvišno govoriti. Trenirao je klubove poput Austrije Beč, talijanske Spezije, poljskog Lecha, a naša javnost ga ponajbolje pamti po sjajnim uspjesima na klupi zagrebačkog Dinama sa kojim je osvojio dvije titule i kup. Zauvijek će ostati upisano da je uspio odvesti Modre do proljeća u Evropi nakon 50 godina. No, zato je mnogo suvislije govoriti – makar koliko možemo – o Bjeličinim personalnim kvalitetama. Prosto, harizma i retorika Nenada Bjelice su takve da ga možete slušati satima bez padanja koncentracije. Razgovarajući s njime, imate osjećaj da pričate s glavnim likom Vašeg omiljenog romana, pri čemu taj glavni lik odaje dojam veoma zainteresiranog i ljubaznog sagovornika – makar ste samo jedan od Bog zna koliko novinara s kojima je razgovarao u svojoj karijeri.

Da ne duljim više; u ekskluzivnom intervjuu Nenad Bjelica je govorio za Sportske.ba.

Nedavno ste izjavili da je pritisak u Hrvatskoj „kamilica“ u odnosu na Tursku, a posebno u odnosu na Trabzonspor. U čemu je toliki pritisak?

– U Trabzonu je stvar da ljudi imaju samo nogomet. To je sjeveroistočni dio zemlje i ljubav prema klubu je sve, tako da su pritisci veliki. Trabzon ima između 12 i 15 miliona u cijelom svijetu. To je najveći klub u Turskoj poslije istanbulskih klubova i simpatičan je manje-više svima u Turskoj. Veliki je pritisak, pogotovo u Trabzonu jer u turskoj vladi ima dosta ministara iz Trabzona. Pritisci nisu veliki samo na trenera, nego na sve koji rade u Trabzonu, ali meni je bilo vrlo ugodno. Ja taj pritisak tako ne razumijem. Vjerovatno predsjednici moraju reagirati prije nego što bi reagirali u nekom drugom klubu.

Bjelica po preuzimanju Trabzonspora (Foto: Trabzonspor)

Na koji način se odmarate nakon odlaska iz Trabzonspora?

– Mene Trabzon nije previše umorio. Radio sam šest mjeseci, a u tome je bila i ljetna pauza. Imao sam 16 utakmica, nije bilo vremena da se previše umorim. U ovoj sezoni smo imali osam kola, dovođenje igrača zajedno s upravom kluba, tu je bilo malo više posla, a što se tiče nogometa i utakmica – nije to bilo nešto pretjerano. Također, otišao sam iz kluba na prijateljski način, dogovorno, nema nikakvih repova, pa nemam nikakvu frustraciju u sebi i spreman sam već sad preuzeti novi klub. Možda mi je poslije nekih klubova trebalo malo vremena da se emocionalno oporavim, ali ovdje sam dobar i mogao bih već sutra raditi.

U Trabzonsporu ste surađivali sa Edinom Višćom. Kakav ste dojam stekli o njemu?

– Kada sam ja došao, on se vraćao iz ozljede. Prošle sezone je imao dosta ozljeda i nije mogao uhvatiti kontinuitet, tek kada sam ja došao odigrao je nekoliko utakmica na visokom nivou. U ovom prvenstvu je bio prvi izbor, dao je nekakve asistencije i golove i bio jedan od najistaknutijih igrača u osam kola. Bez obzira na 33 godine, Edo nije izgubio svoju kvalitetu niti brzinu. Karakterno je sjajan profesionalac koji na svakom treningu daje sve od sebe, pa mi je bilo drago raditi sa takvim igračem. On je jedan od najuspješnijih stranaca koji su ikad igrali u turskoj ligi.

Kako pamtite druge bh. fudbalere koje ste trenirali poput Adriana Leona Barišića, Amera Gojaka, Naila Omerovića i drugih?

– Da, to su sve igrači koje sam imao. Tu je i Amer Hiroš kojeg sam trenirao u Osijeku. Barišić je napravio lijep i značajan transfer, siguran sam da će i on i klub doći na nivo koji zaslužuju. Omerovića smo doveli za vrijeme boravka u Osijeku i drago mi je da se razvija u ozbiljnog igrača, ima trenutno malo problem što igra praktički sve pozicije. Ja kažem, toliko je dobar da može igrati sve pozicije. Kada se standardizira na jednoj poziciji, sigurno će njegov doprinos ekipi biti još veći. Hiroš – promjenljivo, kod mene je imao bolji status nego sada u Osijeku. Ima nemoguć talenat, ali ga nije iskoristio na najbolji mogući način, ali vjerujem da hoće i da će ovo biti njegova sezona i da će pokazati da je kvalitetan igrač.

Nekoliko puta su vas mediji spominjali kao kandidata za preuzimanje reprezentacije Bosne i Hercegovine. Jeste li ikada imali bilo kakav kontakt ili poziv?

– Ne, nisam imao nikakav kontakt. Nikada mi ta opcija nija bila predočena. U zadnjih pet godina sam radio u kontinuitetu, samo sam imao dužu pauzu od osam mjeseci između Osijeka i Trabzona. Stalno sam bio zaposlen, a dok sam zaposlen, onda to nije ni realna opcija. Da li će nekada biti realna opcija, vrijeme će pokazati. Pitanje je i da li će BiH biti zainteresirana i uputiti poziv.

Pratite li Premijer ligu BiH?

– Pratim, koliko mogu. Prvenstveno sam u Turskoj pratio HNL, ali pratio sam dosta Zrinjski gdje je bio moj prijatelj Rendulić. Također, moj prijatelj Karačić je trener Posušja. Pratio sam i Sarajevo i Željezničar, u oba kluba imam ljude koje poznajem. Ima dosta klubova s kojima imam nekakvu suradnju, ili sam je imao ranije. Drago mi je da je Zrinjski uspio ostvariti povijesni ulazak u grupnu fazu Konferencijske lige. To pokazuje da klupski nogomet napreduje.

Možete li nam otkriti ko su ljudi s kojima imate kontakte iz Sarajeva, Željezničara i Zrinjskog?

– Ne bih sada spominjao imena, nije sada ni važno. Ima ljudi u klubovima koje znam i s kojima održavam kontakt. Kada god nešto trebaju od mene, jedni drugima stojimo na raspolaganju.

Bjelica kao trener Osijeka (Foto: Sportske.ba)

Kako gledate na trenutnu sezonu u HNL-u, posebno na stanje u Vašem Osijeku? Kada se gleda sa distance, čini se kao da je slobodan pad kluba krenuo Vašim odlaskom…

– HNL vidim ujednačen. Rijeka, Hajduk i Dinamo imaju velike šanse da budu prvaci. Hajduk je ljetos doveo dosta kvalitetnih igrača, taj kontinuitet koji su imali dvije godine dobrih rezultata se nastavlja i u trećoj sezoni. Sazrelo je vrijeme da dođu u tu bitku sa Dinamom i Rijekom koju ne treba zaboraviti. Mislim da će do zadnjeg kola biti bitka između ta tri kluba za osvajanje prvenstva. Ne bih rekao da je pad krenuo mojim odlaskom, jer je ekipa još tri-četiri mjeseca jako dobro funkcionirala i držala se na vrhu ljestvice, dok su tu bili igrači koje sam ja selektirao, doveo i trenirao. Moj nasljednik je ostvarivao vrlo kvalitetne rezultate, ali je u zimu došlo do rasprodaje ekipe. Svi važniji igrači koji su imali nekakvu cijenu su prodali, otišlo je 7 do 10 igrača, i onda to više nije bio Osijek koji sam ja vodio. Po meni su ovi rezultati realnost Osijeka. U najboljem slučaju Osijek može biti treći, a najrealnije četvrti.

Kakav Vam je plan za budućnost? Mediji vas povezuju sa Rapidom iz Beča.

– Ne mogu niti demantirati niti potvrđivati puno toga što piše. Puno tu ima neistina i špekulacija. Niti želim, niti trebam to komentirati. Spreman sam za novi posao. Kada će doći, to ja ne znam, jer takve stvari se razviju preko noći. Ako vidim da je projekat dobar i kvalitetan za mene i mogu obitelj, onda ću se odlučiti za tako nešto. U ovom trenutku mi je prioritet Evropa. Imao sam dosta ponuda u ovih mjesec dana iz arapskih zemalja, Kine, Japana, Amerike, međutim želim ostati u Evropi i ići u neku od najboljih evropskih liga i tamo se izboriti za dobro ime i status. Vidjet ćemo da li ću to uspjeti. Spreman sam za to, 16 godina sam trener, preko 570 utakmica na klupi, mislim da je sazrelo vrijeme da dođem u neku takvu kvalitetnu ligu.

(Tarik Šatara/Sportske.ba)