Piše: Senad Kreso

Utakmica protiv Igmana je potvrdila da se mostarski Velež istrajano koprca u svojoj blijedoj premijerligaškoj svakodnevnici koja ne “miriše ” na dobro.

Jedno opšte nesnalaženje menadžmenta kluba i vjerovatno nepoznavanje principa rada u jednom sportskom klubu. Uz to i neprepoznavanje nadolazećih premijerligaških situacija – a njih ako ne prepoznaš mogu biti kobne za klub.

– Kao prvo FK Velež je ušao u ovu sezonu totalno nespreman i to skoro u svim segmentima bitnim za jedan ozbiljan i ambiciozan klub.

– “Slučaj Klafurić” – tu mendžment nije bio baš nevin bez obzira na nekorektnost hrvatskog trenera

– Kašnjenje sa angažovanjem novog trenera, a i konačni izbor

– Slučaj Andora – ekipa je stigla na gostovanje u 12 sati navečer, dan pred utakmicu. Bez treninga u Andori.

– Tri igrača (Haskić, Suljić i Pršeš) praktično otjeraš da bi poslije kratkog vremena jednog (Haskić) postavili za kordinatora prvog tima. A onda ga za 20 dana opet ga vrate u tim
– U pripremnom periodu odigrana samo jedna prijateljska utakmica, a čak 16 novih igrača u kadru. Logično pitanje – kako uigrati novi tim u periodu u kojem odigraš samo jednu prijateljsku tj. test utakmicu?

Ako je za neke momemte i bio kriv trener Čanadi opet veliki dio krivice snose ljudi iz uprave jer su ga oni angažovali.

Postavljanje Merzića i Kalajdžića kao caretekeri je bilo iznuđeno smjenom Čanadija.

Koliko će biti “privremeni” to ne ovisi samo o njima nego od rukovodstava kluba koje prvo mora sebe iskoprcati iz stanja letargije i naći prave razloge lošeg početka “njihovog” Veleža