Da je živ Fadilj Vokri bio bi domaćin saigračima, prijateljima, trenerima…

Vokri je iznenada napustio ovaj svijet. Prije pet godina, tadašnjem predsjedniku Fudbalskog saveza Kosova, pozlilo je nakon rekreacije. Liječnici su učinili sve, ali pomoći nije bilo.

U petak su se ponovo, u civilki okupili najbolji nogometaši u povijesti FK Priština.

Došli su svi, izuzev braće Fadilja i Dževdeta Murićija i Rifeta Mehinovića.

– Nezaboravno druženje. Bilo je lijepo vidjeti se s prijateljima i bivšim saigračima- kazao je Zoran Batrović, u Prištini i na Kosovu, zbog igračkih i ljudskih osobina popularan i cijenjen kao što je bio i Vokri.

Batrović je boravak u Prištini iskoristio da se slika pored spomenika s likom Fadilja Vokrija. Osamdesetih su godina bili, ako ne najbolji, svakako među najboljim napadačkim tandemom na jugoskovenskoj nogometnoj sceni.

Nažalost, ni Miroslav Blažević, karizmatični trener nije među živima. Ćiro je ostavio dubok trag u kosovskom fudbalu. Baš kao i Fuad Muzurović, koji je u dva navrata uspješno vodio Prištinu. Zbog zdravstvenih razloga Muzurović nije bio na svečanom okupljanju u Prištini. Iz istih je razloga izostao Rifet Mehinović, čuveni centarhalf Prištine.

Muzuroviću, Mehinoviću, braći Murići klub će naknadno uručiti priznanja za doprinos i afirmaciju kosovskog fudbala.